Sedam stručnjaka iz analitičkih centara u pet zapadno i istočnoeuropskih zemalja (među kojima i Ana-Maria Boromisa) kritički se osvrnulo na Zajedničku izjavu o sigurnosti opskrbe plinom za srednju i istočnu Europu. Izjava je potpisana u Washingtonu, D.C., 24. veljače 2026., na marginama sastanaka koje su organizirali Bijela kuća, njezino “Vijeće za nacionalnu energetsku dominaciju (National Energy Dominance Council) i “Institut za mir Donalda J. Trumpa (Donald J. Trump Institute of Peace’). Potpisnice su SAD, osam država članica EU-a (uključujući Hrvatsku) i četiri zemlje kandidatkinje.
Zanimljivo je da nijedna vlada država potpisnica nije objavila cjeloviti tekst Zajedničke izjave.
Zajednička izjava potpisana je četiri dana prije nego što su SAD i Izrael započeli rat protiv Irana. Izravna posljedica te odluke, koju je američka administracija donijela bez konzultacija s europskim partnerima, kriza je opskrbe energijom u Europi koja izaziva značajne gospodarske poremećaje.
Zajednička izjava usklađena je s doktrinom “energetske dominacije” administracije predsjednika Trumpa. Američka strategija nacionalne sigurnosti definirala je “energetsku dominaciju” kao “najviši strateški prioritet”, izričito predstavljajući širenje američkog izvoza energije kao sredstvo “projekcije moći”. Upitno je doprinosi li Zajednička izjava energetskoj sigurnosti Europe ili, upravo suprotno, potiče fragmentaciju i produbljuje ovisnost o njezinu novom dominantnom dobavljaču plina – SAD-u.
Ova kritička analiza Zajedničke izjave ističe njezinu netransparentnost i tvrdi da je u suprotnosti s temeljnim europskim interesima, uključujući klimatsku i energetsku sigurnost, (stvarnu) diversifikaciju, otpornost i razvoj domaćih obnovljivih izvora energije. Rad pokazuje da Zajednička izjava zanemaruje pristupačnost uvoza energije i kontinuirani politički pritisak SAD-a u Europi. Također tvrdi da Zajednička izjava pogrešno procjenjuje energetske realnosti poistovjećujući diversifikaciju s “više američkog LNG-a”, iako su SAD već dominantni dobavljač plina Europi. Konačno, navodi da su SAD, samo nekoliko dana nakon potpisivanja, prekršile svoju prvu obvezu izazvavši jednu od najtežih energetskih kriza s kojom se Europa suočila.
Rad završava preporukama za donositelje politika u državama članicama EU-a koje su potpisale i koje nisu potpisale Zajedničku izjavu.
Pročitajte više ovdje.
