Od 17. do 20. srpnja, Sveučilište u Beču bilo je domaćin Međunarodnog simpozija o kolektivnom pisanju sjećanja. Događaj je okupio znanstvenike, umjetnike i aktiviste iz različitih disciplina kako bi zajedno istražili metodologije suradničkog pisanja sjećanja kao alata za društvenu i političku transformaciju. Kolektivno pisanje sjećanja se koristi kao istraživačko-analitički alat za razumijevanje translokalnih i međunarodnih političko-ekonomskih i političko-kulturnih sustava kroz osobne narative. Program je uključivao uvodna predavanja, panel-rasprave, istraživačke laboratorije i poster-prezentacije. Sudionici su sudjelovali u transnacionalnom dijalogu o pitanjima sjećanja, identiteta, pravde i emancipatorskog potencijala praksi zajedničkog pisanja.
U zajedničkoj sesiji s dr. Annom Schick pod nazivom “Agitating Collectivity: praxis of collective memory writing across geographies and disciplines“, Emina Bužinkić (Institut za razvoj i međunarodne odnose, IRMO) predstavila je svoje istraživanje i promišljanja o obrazovnim iskustvima mladih izbjeglica u hrvatskim školama, s naglaskom na njihovu rasijalizaciju i potrebu za pedagogijama kritičkih transnacionalnih odnosa. Povezujući iskustva marginalizirane mladeži na europskoj periferiji s širim raspravama o sjećanju i kolektivnom autorstvu, sesija je doprinijela temeljnoj svrsi simpozija: afirmiranju sjećanja kao političke i relacijske prakse u i izvan znanstvene prakse.
